m1 Da li biste poverovali u članak u novinama u kojem piše da lepši ljudi imaju veće šanse da dobiju žensko dete? Neki od vas bi ovu tvrdnju odmah prihvatili budući da „piše u novinama“. Veći broj vas bi počeo da se priseća svih lepih ljudi koje zna i da važe broj potomaka po polu – od tog procenta nekima od vas bi bilo dovoljno da se prisete jednog lepog para sa dva sina pa da odbace ovu tvrdnju, a određeni procenat ljudi bi proveo duže vreme u preispitivanju većeg broja lepih parova ostajući do kraja u nedoumici. Ipak, oni sumnjičavi bi verovatno pokušali da shvate kojim mehanizmom bi mogla da se objasni ta pojava. Međutim, ukoliko biste u tim istim novinama, kao što je uradio Endru Gelman profesor matematike sa Univerziteta u Kolumbiji, napisali da je taj podatak dobijen u istraživanjima i da na to ukazuju statistički pokazatelji, mnogo veći procenat ljudi bi bio spreman da poveruje u tu tvrdnju, iako je potpuno besmislena.

Ukoliko razmotrimo neke druge vesti koje se mogu naći u časopisima, na primer da treba da pijemo minimum 2,5 litre vode dnevno, da su levoruki ljudi pametniji od dešnjaka, ili da je konzumiranje graška povezano sa pojavom akni, vidimo da neki od tih novinskih natpisa mogu da utiču i na to kako ćemo se ponašati u vezi zdravstvenih navika, fizičkih aktivnosti ili kakav stav ćemo imati o određenoj grupi ljudi. Da vas u startu razočaramo, sve prethodno navedene tvrdnje, u koje je lakše poverovati nego u lepe ljude sa puno devojčica, su apsolutno netačne. Pitamo se onda kako nastaju svi ti novinski članci, sa velikim brojem saveta za dug život ili žensko potomstvo, kada gotovo nijedan od njih nije tačan, ili način na koji je predstavljen nije precizan?

Jedan od načina kojim su i sami naučnici dovodili u zabludu javnost, jeste pripisivanje uzročno-posledične veze u odnosima gde je nema. Preciznije, neki naučnici koji nisu dovoljno vešti u razumevanju rezultata koje dobijaju ili koji ne poznaju dobro statističke postupke koje koriste, često pogrešno interpretiraju svoje rezultate. Kao rezultat toga, u najvećem broju slučajeva se desi da kada uvide da se neke pojave češće pojavljuju zajedno, zaključe da je jedna uzrok drugoj. U literaturi je poznat primer „statističkog dokazivanja“ verovanja da decu donose rode. Tokom 19. veka su u Holandiji Rodići pobedili Kupusiće, tako što su za to dobili statističku potvrdu. Naime, primećeno je  da se s većim brojem roda u nekom naselju rađa sve više dece, kao i da su te rode pravile gnezda tamo gde su se i bebe rađale. Iako nam se danas čini da je svima jasno da je do ove povezanosti došlo, jer su se rode gnezdile pored dimnjaka onih kuća koje su se više grejale, a više su se grejale jer je u njima bilo beba, zamislite kako bi ovaj nalaz protumačio neko ko veruje da decu donose rode. Problem koji se ovde pojavio jeste da je povezanost zaista postojala, ali je ona bila pogrešno protumačena.m2 

Kod većine prethodno navedenih naučnih zabluda problem i jeste u upravo spomenutom – povezanost zaista postoji, samo se ona pogrešno tumači preko prepoznavanja jedne pojave kao uzroka, a druge kao posledice. Tako ćemo se rado nasmejati ako neko traži uzročnost u pojavama koje pokazuju usklađena variranja kroz vreme, poput stope razvoda u Mejnu i upotrebe margarina po glavi stanovnika, ali ćemo lako naći uzrok i posledicu kada nam se kaže da je alkoholizam oca povezan sa mokrenjem deteta u krevet. Iako se dobila gotovo savršena povezanost između stope razvoda u Mejnu i upotrebe margarina, zaista je i više nego smešno pomisliti da to što se smanjuje upotreba margarina dovodi do razvoda brakova u Mejnu, niti da češći razvodi dovode do toga da se margarin ređe proizvodi i konzumira. Ipak će, ne samo novinari ili ljudi koji čitaju novine, već i istraživači koji interpretairaju svoje podatke biti skloniji da smatraju da je alkoholizam roditelja uzrok mokrenja deteta u krevet, a ne da se otac propio jer mu dete u nižim razredima osnovne škole i dalje mokri u krevet. Problem kod ovog zaključka, iako nam zvuči logično, jeste što nije tačan. Odnosno, ovakvi zaključci se donose kada se ne poznaju dovoljno statističke metode koje se koriste, a kada nam zaključak deluje logično, kao što je Holanđanima u 19. veku delovalo logično da decu donose rode. Ipak, to što se registruju češća mokrenja kod dece, u onim porodicama u kojima postoji alkoholizam roditelja, ne mora da znači ništa o uticaju roditeljskog alkoholizma na mokrenje kod dece, a može da znači mnogo toga o drugim faktorima, kao i da postoje mnoga alternativna objašnjenja, kao što se i vremenom otkrilo da se rode gnezde tamo gde je toplo, odnosno tamo gde se više greje.

Da bismo donosili zaključke u istraživanjima, moramo da poznajemo statističke metode kojim dolazimo do rezultata istraživanja, i to ne samo ograničenja tih metoda, već i zablude do kojih možemo doći ako kritički ne razmatramo svaki nalaz. Za kritičko razmatranje nalaza je potrebno ekspertsko naučno znanje koje nemaju novinari ili čitaoci te literature, a kojim istraživači mogu da zaštite nalaze svojih istraživanja, pravilno ih plasirajući.