ZAŠTO SVAKO NE SPROVODI PROMENU LAKO?

Koliko puta ste u svom životu obećali sebi da od sledećeg ponedeljka idete na dijetu? Ako spadate u one „srećnike“ koji nemaju problema sa večitom borbom sa viškom kilograma, gotovo je sigurno da ste u svom životu imali periode kada ste bili odlučni u nameri da promenite neke (nezdrave) navike ili ponašanja koja Vam se ne sviđaju. Bilo da je u pitanju odluka da ostavite cigare, vežbate više ili se zdravije hranite – koliko god se ove stvari činile važnim, često se desi da sve ostane na ovom obećanju koje dajemo sebi i/ili drugima i da se odlaže sprovođenje promene. Činjenica da se ljudi ne menjaju tako lako i da se promena ne realizuje glatko je navela psihologe da se zapitaju šta je toliko izazovno ljudima u sprovođenju odluka koje uključuju promene u ponašanju. Ovo je posebno važno kada u fokus stavimo pitanje promene zdravstvenih navika, na primer kada ljudi čak i nakon dijagnoze teških i ozbiljnih bolesti ne mogu da se odreknu nekih destruktivnih navika poput duvana, alkohola i nezdrave hrane. Verovatno u duhu današnjeg vremena, uz jačanje trenda „zdravog životnog stila“, sve je više istraživača koji se bave ovom temom i svako od njih nudi neki svoj okvir kojim objašnjava ovaj fenomen.

U ovom tekstu akcenat će biti stavljen na integrativni model koji proces promene objašnjava kroz tzv. Transteorijski model promene, a autori ovog modela su Prochaska i saradnici sa Rhode Island Univerziteta. Po njima se promena realizuje tako što osoba prolazi kroz proces koji se sastoji od određenih stadijuma. Kako to praktično izgleda? Zamislite da su stadijumi stepenice, a da bi se ostvarila trajna promena neophodno je da se pređu svi stepenici. Naravno, na svakoj od stepenica je moguće zastati, umoriti se, pa čak i odustati. Takođe, svaki stepenik je definisan skupom osobina i karakteristika, a da je osoba baš na određenom stepeniku zaključujemo tako što ispoljava predviđena ponašanja, razmišljanja i sl. Dalje u tekstu biće opisani stadijumi koji su ovim modelom pretpostavljeni.

(1) Stadijum prekontemplacije ili „Eto, znam čoveka koji nije ni pušio ni pio, ali je umro jako mlad!“. Malo crnog humora služi da ilustuje kako mogu da razmišljaju ljudi u ovoj fazi. Dakle, za prekotemplaciju je karakteristično to da osoba ne prepoznaje da neko njeno ponašanje ili navika predstavlja problem, ne izražava motivaciju da radi na problemu, niti neke aktuelne probleme (npr. zdravstvene tegobe) dovodi u vezu sa nezdravim ponašanjima i navikama. Osobe u ovom stadijumu su sklone da racionalizuju, negiraju i minimiziraju problematično ponašanje koje ispoljavaju, npr. „Pa koliko ljudi puši i šta im fali? Treba uživati u životu, samo jednom se živi!“. U ovoj fazi je važno da osoba prepozna i prihvati da ima problem, to je neophodan korak kako bi osoba krenula u proces promene određenog ponašanja.

(2) Stadijum kontemplacije odnosno „Valjalo bi skinuti ovaj višak kilograma do leta!“. U ovoj fazi osoba uviđa da ima poblem i da ispoljava „problematično“ ponašanje, odnosno može da uvidi vezu između konkretnog „problematičnog“ ponašanja i konsekvenci koje ono nosi. Zapravo, ova faza je vrlo značajna: iako osoba i dalje ne preduzima nikakvu konkretnu akciju, niti ima jasan plan kako će promenu sprovesti, u ovoj fazi se budi svest da je problem rešiv. Ponekad je zamka ove faze upravo ne preduzimanje akcije. Može se desiti da osoba počinje da razmišlja ili se opterećuje svojim problemom, svesna je da treba da se menja, a s obzirom na to da ne preduzima akciju može početi da se oseća loše zbog toga. Na primer, osoba koja je svesna da ima višak kilograma, te da bi dijeta i povećana fizička aktivnost bila rešenje za njen problem, dok ne preuzme konkretne akcije može se osećati loše jer ne radi ništa na problemu za koji uviđa da je korigibilan.

(3) Stadijum pripreme je faza u kojoj osoba osim želje i potrebe da se menja iskazuje spremnost da stvarno preuzme neke korake i akcije u cilju sprovođenja promene. Ambivalencija iz prethodne faze, u kojoj osoba razmatra pozitivne i negativne aspekte promene je razrešena, tj. osoba u ovoj fazi prepoznaje da promena ponašanja ima više pozitivnih nego negativnih aspekata. Npr. „Možda će mi biti teško da se uzdržim od toga da ne pojedem kolač (negativan aspekt promene koji podrazumeva odricanje od trenutnog zadovoljstva), ali ukoliko uspem smršaću, izgledaću privlačno, ući ću haljinu koju sam nosila pre 5 godina, osećaću se samouvereno na plaži… (pozitivni aspekti promene)“. U ovoj fazi je posebno važno da osoba veruje u sopstvenu self-efikasnost, tj. da veruje da ima kapacitete da se promeni u željenom smeru. Priprema, pozor, sad:

(4) Stadijum akcije – Sada je vreme za sprovođenje promene! Nakon uvida da problem postoji i nakon pokazivanja spremosti za promenu, u ovoj fazi osoba zaista preuzima konkretne akcije. Osoba ulaže aktivan napor, deluje u smeru planske akcije i u ovoj fazi efekti promene kreću da budu vidljivi. Npr. ukoliko je osoba odlučna da smrša, ona će u fazi akcije krenuti na trčanje, brojaće kalorije, više će se kretati i sl. Upravo su planske akcije i povećana self-efikasnost razlog prelaska osobe u ovu fazu promene.

(5) Održavanje promene ili „Svakoga dana u svakom pogledu sve više napredujem!“ U ovoj fazi osoba treba da održava postignutu promenu. Bihejvioralne i personalne promene koje su postignute u stadijumu Akcije u ovoj fazi treba da se stabilizuju, jer je pogrešno misliti da su promene do kojih je došlo u stadijumu akcije dovoljne i da je tu proces promene završen. Faza održavanja promene je utoliko značajna što se u njoj prevenira recidiv, odnosno u ovoj fazi se radi na tome da se tokom vremena osoba ne vrati na prethodno stanje i ponašanje (npr. za osobu koja je ostavila cigare i dalje postoji rizik da tokom vremena ponovo krene da puši). Stoga, cilj ove faze je da osoba izgradi novi i drugačiji životni stil, koji će biti usaglašen sa postignutom promenom i koji podržava postignutu promenu, te da se osoba neće vratiti starim „lošim“ navikama.

Cilj teksta nije bio da obeshrabri čitaoca da se upusti u „nemoguću misiju“ promene. Naprotiv! Cilj je da se čitalac ohrabri i prepozna da za većinu ljudi promena predstavlja značajan izazov, te da ne treba biti nerealan u očekivanju da će se promena desiti bez i malo muke. Dakle: u krizi nemojte klonuti, setite se koliko Vam je cilj važan, prizovite u svesti prethodna iskustva kada ste uspeli da savladate iskušenja koja su se našla pred Vama, otvoreno tražite pomoć i podršku od bliskih ljudi iz okoline, u odabiru ciljeva nemojte biti grandiozni i napravite što realističniju strategiju kako ćete promenu sprovesti (npr. na koje ćete izazove vrlo verovatno naići, kako možete da ih prevaziđete, koje sve alternative ponašanju koje želite da promenite imate na raspolaganju i sl.) itd. To će povećati verovatnoću da od „malo sutra“ promena zaista krene danas. Ukoliko pak prepoznajete da su neke promene za Vas izuzetno važne, a trenutno previše izazovne i procenjujete da nećete moći sami da se nosite sa njima, uvek Vam na raspolaganju stoji pomoć stručnjaka. Srećno!