O odnosu prema sopstvenom telu tokom adolescencije je u proteklim decenijama pisano puno. Verovatno nema časopisa koji nije u psihološkim ili rubrikama o društvu barem jednom obrađivao ovu temu. Najčešće takvi tekstovi objašnjavaju šta je to slika tela kao i koje su njene specifičnosti kod adolescenata. Slika tela predstvalja naš odnos prema telu, sve ono što mislimo i kako se osećamo i reagujemo kada mislimo o svom telu. Istraživanja u psihologiji nam govore da adolescenti često imaju negativnu sliku tela ili da su neretko nezadovoljni svojim izgledom. Veliki procenat mladih pojačano brine oko toga da li su privlačni, gde devojke češće misle da nisu dovoljno lepe i vitke, dok momke muči doživljaj da nisu dovoljno mišićavi ili zgodni. Ovo nezadovoljstvo ih ponekad podstiče da sprovode razne akcije kako bi svoje telo “popravili“, drže dijete koje se ponekad mogu pretvoriti u gladovanje, treniraju do mere koja ponekad postaje preterano iscrpljujća za organizam, ili pak izbegavaju da se pojave u društvu jer strahuju da će ih drugi ismevati zbog neke fizičke karakteristike i sl. Ovaj podatak nas obično ne čudi, s obzirom da smo svedoci toga da su mladi (i ne samo mladi) u velikoj meri izloženi direktnim i indirektnim porukama o (navodnoj) važnosti određenog ideala fizičkog izgleda na uspeh i zadovoljstvo, kako u poslovnom, tako i u privatnom životu. Kao da nije dovoljno što porodica, vršnjaci, mediji, itd. utiču na formiranje odnosa prema telu, u adolescenciji se obično značajno menja visina, težina i oblik tela, što predstavlja dodatan izazov za mladu osobu da se oseća dobro u svojoj koži.
A zašto je važno da se osećamo dobro u svojoj koži? Istraživanja nam govore da je pozitivan odnos prema svom telu povezan sa samopouzdanjem, zadovoljstvom sobom, socijalnim životom, itd. Sa druge strane, negativna slika tela je često povezana sa većim stepenom socijalnog povlačenja, nezadovoljstva, kao i pojavom poremećaja ishrane.
Imajući ovo u vidu, jasno je zašto su oči uprte u stručnjake: nutricioniste, psihologe, sociologe, ministarstva zdravlja, organizacije koje brinu o mladima – i svima njima javnost postavlja pitanje: Šta onda mi da radimo ako nam je dete preterano opterećano fizičkim izgledom, odnosno vidimo da intenzivno pati tim povodom?
Dobra vest je da odnos prema telu nije trajna crta ličnosti, već da osoba aktivno utiče na njeno formiranje i razvoj. To znači da adolecenti nisu osuđeni da zauzmu negativnu sliku tela samo zato što su izloženi određenim pritiscima. Naravno, bilo bi bolje da tih pritisaka nema, ili da su manji. Ali šta tu možemo? Da se nadamo u izum vremeplova pa da se vratimo recimo u period Drugog svetskog rata? Ako ste imali baku ili deku koji su u to doba bili adolescenti, možda se sećate njihovih priča. Teško da su mladi tada imali luksuz da brinu o pojavi bubuljica, neujednačenog rasta brkova ili o preširokim kukovima. Dobro, već posle rata je ponovo bilo važno sašiti najlepšu haljinu ili pantalone od jedinog materijala koji je bio dostupan i mogao se kupiti samo na tačkice, ili našminkati obrve koristeći šibicu, a usne koristeći crveni krep papir, ali pritisak da se izgleda na određeni način je, čini se, zaista bio manji. Šalu na stranu, ili dok čekamo da neko konačno napravi vremeplov, pitanje je da li nešto ipak možemo da preduzmemo kako bi postigli da nam se nove generacije osećaju dobro u svom telu, ma kakvog ono oblika ili veličine bilo. Da vodimo računa koje vrednosti predstavljamo deci svojim ponašanjem i izborima? Da ih učimo da grade identitet ne isključivo na osnovu spoljnih fizičkih karakteristika? Da im pokažemo na svom primeru šta to znači uživati ili kako biti opušten i vitalan u svom nesavršenom telu? Da ih učimo da ne budu slepi konzumenti svakog najnovijeg korektora, steznika ili preparata za mršavljenje? Da ih učimo da kritički preispituju dominantne norme? Da misle svojom glavom? Da poštuju svoje telo? Zvuči kao naporan posao, ali ko još misli da je roditeljstvo lako?
Odgovore na neka od ovih pitanja, ali i na mnoga druga možete dobiti čitajući tekstove na našem blogu, kao i učešćem na našoj poslednoj besplatnoj radionici namenjenoj roditeljima i adolescentima koja će se održati u našim prostorijama u Novom Sadu u petak, 23. novembra u 19h. Na radionicu se možete prijaviti slanjem mejla na office@self.rs.
Psihološki centar Self u okviru projekta “Zajedno smo jači – Vodič za preživljavanje roditelja i adolescenata”, finansiranog od strane Gradske uprave za zdravstvo Grada Novog Sada, organizuje besplatne radionice za roditelje i njihove adolescente. Dođite da radimo na vašem odnosu.